MONITORING RADA KANTONALNIH VLADA U FBIH, U 2017. GODINI – NIJE REALIZOVANA NI POLOVINA PROGRAMIMA RADA PLANIRANIH ZAKONA, A NISU SE DESILE NI OČEKIVANE SMJENE

KANTONALNE VLADE SU, GENERALNO, U 2017. GODINI, NASTAVILE DA KRŠE POSLOVNIKE O SVOM RADU, INTENZITETOM RADA KOJI JE ISPOD PREDVIĐENOG. Izuzetak su jedino Vlada Unsko-sanskog kantona, koja je u 2017. godini, održala 54 redovne sjednice, odnosno imala intenzitet rada iznad 1 redovne sjednice sedmično, u prosjeku. Najmanje održanih redovnih sjednica, u posmatranom periodu, imala je Vlada HNK – svega 28. A vrlo blizu nje su i vlade SBK, ZHK i PK, sve sa tek oko 2 i po sjednice mjesečno u prosjeku.
UKUPNO POSMATRANO, 30% SVIH ODRŽANIH SJEDNICA KANTONALNIH VLADA, U 2017., SU BILE VANREDNE (UKLJUČUJUĆI I HITNE, TELEFONSKE). Većina vlada (izuzetak su vlade PK, ZHK i K10) su, u posmatranom periodu, pored redovnih, održavale i vanredne sjednice. Pojedinačno, njihov raspon je išao od izuzetka (u BPK i ZDK 7 od 49 ukupno održanih), do čak većeg broja održanih vanrednih nego redovnih sjednica (Vlada USK 54 redovne i 56 vanrednih, a Vlada KS: 40 redovnih i čak 51 vanredna).
NA DNEVNIM REDOVIMA SJEDNICA KANTONALNIH VLADA, U 2017. GODINI, ZNAČAJNIH MJERA JE, PROCENTUALNO, BILO IZUZETNO MALO. Na zakone otpada manje od 2% od ukupne mase razmatranog. A strategije, u posmatranom periodu, nisu zauzimale ni jedan promil (0,07%).
POLOVINA KANTONALNIH VLADA SE U 2017. GODINI UOPŠTE NIJE BAVILA STRATEGIJAMA. U 2017. godini je utvrđeno 7 strategija – 3 od strane Vlade USK i po jedna od vlada ZDK, BPK, HNK i ZHK. Stim što je strategija utvrđena od strane Vlade BPK (Strategija razvoja poljoprivrede) povučena na doradu, nakon izraženih sumnji, u Skupštini, da se radi o plagijatu. Pri tome, čak 11 od 13, programima rada kantonalnih vlada planiranih strategija nije realizovano.
ANALIZA MJERA REALIZOVANIH NA VANREDNIM SJEDNICAMA UKAZUJE NA NEPRIMJERENOST RAZMATRANJA ZNAČAJNOG DIJELA NJIH NA SJEDNICAMA VANREDNOG KARAKTERA, A POGOTOVO TELEFONSKIM. Na vanrednim i telefonskim sjednicama, tokom 2017. godine, donošene su odluke o razrješenjima i imenovanjima u javnim preduzećima i zapošljavanjima u njima, odluke o javnim nabavkama, odluke o izdvajanjima iz budžeta za različite namjene, dodjeljivane koncesije, usvajani budžeti, donošene smjernice i ciljevi fikalne politike, pa čak i odluke o kreditnom zaduženju.
SUMARNO GLEDANO, ZAKONODAVNA AKTIVNOST KANTONALNIH VLADA, U 2017. GODINI, BILA JE PRILIČNO SKROMNA – UTVRĐENO ZA 30% MANJE ZAKONA NEGO U ADEKVATNOM PERIODU PRETHODNOG MANDATA (161 : 229). Razlike između pojedinih vlada, u broju utvrđenih zakona, tokom 2017. godine, nisu zanemarive, ali, generalno, radi se o malom broju utvrđenih zakona, pogotovo u kontekstu opšteg stanja u društvu i evidentne potrebe za dubokim reformskim procesima i poboljšanjem kvaliteta života građana. Najviše zakona utvrdile su vlade KS (27), TK (25) i USK (23). Iznad 10 zakona, utvrdile su još vlade ZHK (17), BPK (15), ZDK (14), Kantona 10 (13) i HNK (11). Ubjedljivo najmanje zakona utvrdile su vlade PK (8) i SBK (7).
PROBLEM NISKE REALIZACIJE ZAKONA MOŽDA JE NAJUOČLJIVIJI PRI POGLEDU NA STEPEN REALIZACIJE PLANIRANIH ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI. Kraj 2017. godine, kantonalne vlade su dočekale sa, ukupno, 144 nerealizovana zakona iz svojih programa rada za ovu godinu. Što, s obzirom da ih je u programima bilo ukupno 254, znači da nije realizovana ni polovina planiranog.
GENERALNO, KANTONALNE VLADE POSVEĆUJU NEDOVOLJNU PAŽNJU I ROKOVIMA ZA USVAJANJE I SADRŽAJU I REALIZACIJI SVOJIH GODIŠNJIH PROGRAMA RADA. Program rada za 2018. na vrijeme, prije početka ove godine, usvojile su tek vlade ZDK i SBK. Kašnjenja u donošenju programa rada uzrokovana su nedovoljnom ozbiljnošću i posvećenošću ovoj obavezi, u vladama. Odličan primjer za to je Vlada HNK, koja je u pripremu Programa za 2017. krenula tek 6.2.2017., kada je, prema ministarstvima i kantonalnim institucijama, uputila instrukcije u kojima od njih traži da dostave programska dokumenta za izradu Programa rada za 2017. g.
NIJEDNA KANTONALNA VLADA NIJE U POTPUNOSTI REALIZOVALA SVOJ PROGRAM RADA ZA 2017. GODINU. Najbliže tome bila je Vlada TK, koja je realizovala čak 92% mjera iz Programa (168 od 182 planirane). Nominalno, znatno više realizovanih planiranih mjera ima Vlada KS (226), ali je njen program rada skoro dva puta obimniji od programa rada Vlade TK, što njen procenat realizacije svodi na 67%. I nominalno i procentualno, najlošiji rezultat, u ovom kontekstu, ima Vlada Kantona 10, koja je realizovala tek 19% ili samo 31 od 162 planirane mjere.
GENERALNO, STEPEN REALIZACIJE PLANIRANIH MJERA SE SMANJUJE SA POVEĆANJEM NJIHOVE VAŽNOSTI. Pa je tako realizacija svih planiranih mjera kantonalnih vlada zajedno, 61%. Realizacija planiranih zakona, izdvojeno, je 41%. A realizacija planiranih strategija je tek 15%.
EVIDENTNO JE DA NI IZMJENE ZAKONA O BUDŽETIMA, KRAJEM 2013. GODINE, NISU POVEĆALE DISCIPLINU KANTONALNIH VLADA U PROCESU USVAJANJA BUDŽETA. Od 50 kantonalnih budžeta usvojenih u posljednjih 5 godina, tek 5 njih su usvojeni uz vladino poštovanje krajnjeg roka za utvrđivanje nacrta ovog dokumenta. Nacrt budžeta za 2018. u skladu sa zakonom utvrdila je jedino Vlada TK.
POSEBAN PROBLEM JE DONOŠENJA BUDŽETA NA NETRANSPARENTAN NAČIN, UZ IGNORISANJE POTREBE ZA UČEŠĆEM JAVNOSTI U ČITAVOM PROCESU. Sedam kantona dobilo je budžete za 2018. godinu bez organizovanja javnih rasprava, u kojim bi se interesnim grupama, sindikatima, nvo, građanima kao pojedincima, omogućilo da iskažu svoje mišljenje i daju prijedloge, u vezi sa sadržajem Budžeta. Javne rasprave organizovane su jedino u Unsko-sanskom, Tuzlanskom i Kantonu Sarajevo.
NAJVIŠE SREDSTAVA U BUDŽETIMA ODLAZI NA PLATE BUDŽETSKIH KORISNIKA. Od 2 milijarde i 350 miliona KM, koliko, zbirno, iznose svi kantonalni budžeti, za 2018. godinu, na plate (ili, preciznije: na plate i naknade zaposlenim i doprinose poslodavca) će se potroši oko milijardu i 220 miliona KM. Što je preko polovine svih budžetskih sredstava. Samo se u Kantonu Sarajevo, za plate (i naknade i doprinose) izdvaja manje od 50% budžeta (i to znatno manje – 37%). U ostalih 9 kantona za plate se izdvaja gotovo isto (BPK) ili više nego za sve ostale troškove zajedno. Procentualno, najviše se za plate (odnosno najmanje za ostale namjene) izdvaja iz budžeta Zapadnohercegovačkog (67%) i Unsko-sanskog kantona (65%).
KANTONALNE VLADE, NA ŽALOST, SVOJIM PONAŠANJEM, SVIH OVIH GODINA, UMJESTO DA GRADE, URUŠAVAJU PRAVNU DRŽAVU. One ne poštuju ni svoje ni poslovnike o radu skupština, ni zakone, a ni Ustav. Poslovnici se krše neodržavanjem redovnih sjednica u propisanom tempu, neutvrđivanjem godišnjih programa rada u za to predviđenom roku, neodgovaranjem na poslanička pitanja ili kašnjenjem sa odgovorima, neusvajanjem zapisnika sa održane sjednice odmah na sljedećoj sjednici, itd.
Redovno se krši Zakon o budžetima u Federaciji BiH, nepridržavanjem rokova iz „Budžetskog kalendara“. Krši se i Zakon o slobodi pristupa informacijama. U HNK je, nakon presude Kantonalnog suda u Mostaru, u junu ove godine, i formalno-pravno utvrđeno da je Vlada, prije tri i po godine, nezakonito zasnovala radni odnos sa komesarom policije i taj problem još uvijek nije riješen. Sve kantonalne vlade krše Zakon o ravnopravnosti polova, jer broj žena u njihovom sastavu ne odgovara Zakonom propisanom – sumarno gledano, žene zauzimaju tek 10% mjesta u kantonalnim vladama, što znači 4 puta manje od zakonskog minimuma. U vladama Zeničko-dobojskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona čak nema niti jedne žene. Što je skandal koji prolazi bez adekvatne reakcije javnosti. Kao što prolazi i kršenje Ustava – u posmatranom periodu su registrovani novi slučajevi kršenja Ustava i nastavak ignorisanja ranije donesenih presuda ustavnih sudova, u pojedinim kantonima.
TRANSPARENTNOST RADA KANTONALNIH VLADA, U GLOBALU, NIJE ZADOVOLJAVAJUĆA. Posebno ističemo da, još uvijek, većina vlada ne objavljuje pravovremeno najave, sa dnevnim redovima, sjednica, niti se objavljuju zapisnici sa održanih sjednica, odmah nakon njihovog usvajanja. Postoji i običaj da se vanredne i hitne sjednice uopšte ni ne najavljuju, niti se o njima javnost obavještava, do usvajanja zapisnika sa tih sjednica, na koje se, u nekim kantonima, ponekad čeka i mjesecima.
U KONTEKSTU UTICAJA VLASTI NA KVALITET ŽIVOTA GRAĐANA, SVAKAKO TREBA SPOMENUTI I POVREMENE MANIFESTACIJE SOCIJALNE NEOSJETLJIVOSTI. Kao primjer, uzmimo ponašanje Vlade TK u 2017. godini, koja je, najprije, bez zdravstvene zaštite ostavila djecu iz socijalno ugroženih porodica koja ne pohađaju školu, a potom i nezaposlene trudnice, pravdajući to nadležnošću vlasti na drugom nivou. I dok se različiti nivoi vlasti nadmudruju šta je čija obaveza – nema para u budžetu za bolesnu djecu i trudnice, ali ima za plate, privilegije i vozni park političara, čije je povećanje inicirano u više navrata tokom aktuelnog mandata? Pri tome, za razliku od Tuzlanskog kantona, pojedini kantoni u federaciji – ZDK, USK, BPK, HNK – su, poštujući međunarodne i domaće standarde ljudskih prava, ali prije svega vodeći se brigom o zaštiti materinstva i porodice sa djecom, svoje normativne akte uredili na način da svakoj ženi za vrijeme trudnoće, poroda i materinstva, koja ima prebivalište na njihovom kantonu, a pravo na obavezno zdravstveno osiguranja ne ostvaruje po bilo kojem drugom osnovu, obezbjeđuje status osiguranog lica putem sistema socijalne zaštite.
IMA I POZITIVNIH PRIMJERA, POKUŠAVANJA DA SE POBOLJŠANJEM ZAKONSKOG OKVIRA DOĐE DO POBOLJŠANJA KVALITETA ŽIVOTA GRAĐANA. Jedan od primjera je donošenje novog zakona o javno-privatnom partnerstvu, usvojenom na samom kraju 2017. godine. Nakon što prethodni nije rezultirao uspješnim aktiviranjem privatnog kapitala u svrhu rješavanja javnih potreba, u saradnji sa USAID-ovim Projektom jačanja institucija vlasti i procesa u BiH (SGIP), kreiran je zakon, koji bi trebao da ponudi kvalitetniji pristup, na bazi EU iskustava, kako bi se stvorili povoljniji uslovi i procedura za ostvarivanje saradnje javnog i privatnog sektora te omogućila realizacija značajnijih razvojnih infrastrukturnih projekata na području Kantona. No…
SPOROST U REALIZACIJI SVOJIH OBAVEZA I NEZAINTERESOVANOST ZA ISTINSKU PROMJENU, U INTERESU GRAĐANA, VIDLJIV JE I IZ ODNOSA PREMA REFORMSKOJ AGENDI. Iako su, Zaključkom parlamentarne Skupštine BiH od 27.8.2015. godine, sve kantonalne vlade imale obavezu sačiniti kantonalne akcione planove za realizaciju Reformske agende za BiH 2015-2018, i u roku od 30 dana obavijestiti Parlamentarnu Skupštinu  BiH do kada će to uraditi, donošenje akcionih planova potrajalo je sve do prvog kvartala 2017. kada su i vlade ZHK (u februaru) i PK (u martu), kao posljednje u nizu, donijele svoje akcione planove. S druge strane, realizacija ovih planova, generalno, ide sporo i u neskladu sa postavljenim rokovima. Po raspoloživim podacima, od ukupno 591 mjere, koliko sadrže svi kantonalni akcioni planovi za realizaciju Reformske agende, u potpunosti je realizovana tek trećina (tačnije 32%). Za trećinu mjera realizacija je u toku, odnosno, ili su, trenutno, djelimično realizovane ili spadaju u mjere koje se kontinuirano realizuju. A za trećinu (tačnije 35%) realizacija nije ni započeta.
Pojedinačno gledano, u realizaciji mjera iz Reformske agende, prednjači Tuzlanski kanton. Od 71 mjere u Akcionom planu TK za realizaciju Reformske agende za BiH za period 2015.–2018. godina, 42 ih je realizovano u potpunosti, za 14 je realizacija u toku, a za 11 se radi o kontinuiranoj realizaciji. Od 11 zakona u Planu, 9 ih je realizovano u potpunosti, a 2 djelimično. Tuzlanski kanton, uz Zeničko-dobojski, ima i najmanji stepen mjera nad kojima realizacija nije ni započeta – TK 5,6%, ZDK 3,6%. Jednocifren broj ovih mjera ima još jedino USK – 9%. U još 3 kantona broj ovih mjera zauzima manje od 50% od planiranog akcionim planom kantona – u KS i BPK po 23%, u HNK 44%. U preostala 4 kantona, procenat mjera nad kojim nije ni započeta realizacija, u njihovim akcionim planovima, je iznad 50% – u PK 55%, SBK 56%, K10 64% i u ZHK, čak 74%.
U KONTEKSTU STVARANJA MOGUĆNOSTI ZA POBOLJŠANJE KVALITETA ŽIVOTA GRAĐANA VRLO JE VAŽNO KONCENTRISANJE VLASTI NA KLJUČNE PROBLEME GRAĐANA I REFORMSKE PROCESE. ODNOSNO NA DONOŠENJE MJERA KOJE SISTEMSKI MOGU DOVESTI DO POBOLJŠANJA STANJA U ODREĐENIM OBLASTIMA. Nažalost, podaci o skromnom broju utvrđenih temeljnih zakona i strategija, generalni zastoj u realizaciji Reformske agende, sveprisutni manjak toelerancije i zaokupljenost političara uskostranačkim i ličnim, umjesto interesima građana, ne budi nadu u pozitivnu promjenu, u skorije vrijeme.
A pozitivna promjena, za početak, bilo bi inteziviranje rada u nastavku, uz povećanje efikasnosti u realizaciji planiranih obaveza, naročito zakona i strategija, te poštovanje pravne države. Na što CCI i poziva kantonalne, ali i sve druge, institucije vlasti u BiH.
SPOMENIMO DA SU U 2017. GODINI OČEKIVANE I NEKE SMJENE MINISTARA, ZBOG RAZLIČITIH SKANDALA S KOJIM SU POVEZANI, KOJE SE, MEĐUTIM, NISU DESILE. U BPK je još uvijek na čelu Ministarstva finansija ministar Nudžeim Džihanić (iz SDA), koji je pravosnažno presuđen zbog falsifikovanja diplome ekonomskog fakulteta. A smijenjen nije ni ministar MUP-a Kantona 10, Darinko Mihaljević (iz HDZ-a BiH), i pored otkrića da su mu djeca u susjednoj državi primala stipendije za studente slabijeg socijalnog statusa, iako su ministarska primanja, u najmanju ruku, vrlo daleko od onih koja bi podrazumijevala socijalnu pomoć. Još jedan kantonalni ministar MUP-a – Husein Topčagić (SDA), ministar u Vladi TK – ocijenjen je kao nedostojan funkcije koju obavlja, i to ne samo od medija koje su problematizirali njegovu umiješanost u dodjelu javnih sredstava firmama u porodičnom vlasništvu, nego i od samog premijera TK. A smjena ili ostavki iz moralnih razloga nije bilo ni u Vladi HNK, i pored presude Kantonalnog suda u Mostaru, koji je, u junu 2017., i formalno-pravno potvrdio da je Vlada, prije tri i po godine, nezakonito imenovala komesara policije, te i pored činjenice da se ne provodi ni ta, ni odluke ustavnih sudova i da se u HNK održava stanje diskriminacije na nacionalnoj osnovi.
A za ostavke je bilo razloga i u Vladi KS (zbog stanja u vodosnabdjevanju, recimo, ili zbog odluke o imenovanju jedne osnovne škole po osobi krajnje sporne biografije), a i u Vladi SBK (zbog istrajavanja na konceptu segregacije u školstvu), te Vladi ZHK (zbog generalno loših rezultata i propuštanja prilike da se politička stabilnost upotrijebi za dobro građana i provođenje nužnih reformi). Itd.

DODATAK- PREPORUKE KANTONALNIM VLADAMA

Potrebno je intenzivirati rad u nastavku. I dovesti ga bar u nivo propisan poslovnikom, što za većinu institucija znači održavanje sjednice svake sedmice. U PK treba promijeniti poslovnik i sadašnju obavezu održavanja tek jedne sjednice svake druge sedmice, uskladiti sa obavezama propisanim poslovnicima ostalih kantona.
Potrebno je s više pažnje planirati rad na sjednicama; sve mjere čiji karakter nema nikakav stepen hitnosti, kad se obavljaju na vrijeme, razmatrati na redovnim sjednicama, a vanredne (uključujući i hitne i telefonske) sjednice održavati samo onda kad to okolnosti zaista, objektivno, zahtjevaju.
Usvajanju najznačajnijih mjera, posvetiti više pažnje u nastavku i značajno povećati produktivnost u ovom kontekstu.
Programi rada, kao ključni alati za povećanje efikasnosti rada institucija i njihove fokusiranosti na projektovane ciljeve, moraju se usvajati na vrijeme. I uz mogućnost uticaja javnosti na njihov sadržaj.
Dugoročno, mjere iz programa rada treba da imaju prioritet u radu institucija. Pogotovo one najznačajnije.
Potrebno je da kantonalne vlade razmatraju informacije o realizaciji planiranih aktivnosti na kvartalnom (ili, za početak, bar na polugodišnjem) nivou, kako bi svoj rad mogle uskladiti sa tim informacijama, u cilju postizanja što boljih rezultata u konačnici.
Potrebno je donijeti propise koji preciziraju individualnu odgovornost, i odgovarajuće sankcije, unutar institucija, u slučajevima nepoštovanja Poslovnika i Zakona.
Potrebno je što prije provesti reformu, racionalizaciju i depolitizaciju javne uprave i javnih službi. I više sredstava izdvajati za razvoj.
Institucije vlasti moraju građanima davati primjer, u kontekstu poštovanja zakona i drugih propis. Nepoštovanje dokumenata koje regulišu rad institucija, a pogotovo zakona ili ustava, potpuno je neprihvatljivo. U tom kontekstu, institucijama vlasti bi jedan od imperativa morala biti odluka da se kršenja zakona i podzakonskih akata, u njihovom radu, prestanu tolerisati, da se prestanu dešavati, a kad se dese, da se najstrože sankcionišu.
Povećati transparentnost kantonalnih vlada. Potrebno je, prije svega, značajne dokumente donositi uz dobro otganizovane i potpuno transparentne javne rasprave. Na početku godine objaviti plan dokumenata za koje će biti organizovane javne rasprave i konsultacije, a potom pravovremeno i detaljno program javnih rasprava, te informacije o statusu prijedloga i sugestija učesnika iznešenih tokom javnih rasprava, što u dosadašnjem radu nije praktikovano. Potrebno je manje ili veće proširenje informacija dostupnih na zvaničnim web stranicama vlada (pravovremeno objavljivanje najava sjednica, te zapisnika sa održanih sjednica, mogućnost preuzimanja na sjednicama razmatranih materijala, objavljivanje poslaničkih pitanja i inicijativa i vladinih odgovora na njih, informacije o radu i realizaciji planiranih aktivnosti po ministarstvima, informacije o primanjima javnih dužnosnika). Itd.
U kontekstu stvaranja mogućnosti za poboljšanje kvaliteta života građana vrlo je važno koncentrisanje vlasti na ključne probleme građana i reformske procese. Odnosno na donošenje mjera koje sistemski mogu dovesti do poboljšanja stanja u određenim oblastima.
Potrebna je mnogo veća ozbiljnost, efikasnost i transparentnost, u realizaciji mjera iz Reformske agende.
Potrebno je stvoriti mehanizme i izgraditi političku kulturu u kojoj će se zbog loših rezultata ministre i premijere najnormalnije smjenjivati, i u kojoj ljudi presuđeni za krivična djela koja dovode u pitanje njihovu moralnu i profesionalnu sposobnost da obavljaju javne funkcije, kao i ljudi koji su uhvaćeni u prevari, zloupotrebi javnih sredstava, kršenju zakona, itsl. neće moći obavljati odgovorne javne dužnosti.

Category:

NVO AKTIVIZAM